Luki 19

1I kad uðe u Jerihon i prolažaše kroza nj, 2I gle, èovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinièki, i bješe bogat, 3I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; 4I potrèavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proæi. 5I kad doðe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reèe mu: Zakheju! siði brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kuæi. 6I siðe brzo; i primi ga radujuæi se. 7I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreæi da grješnome èovjeku doðe u kuæu. 8A Zakhej stade i reèe Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daæu siromasima, i ako sam koga zanio vratiæu onoliko èetvoro. 9A Isus mu reèe: danas doðe spasenije kuæi ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. 10Jer je sin èovjeèij došao da naðe i spase što je izgubljeno. 11A kad oni to slušahu nastavi kazivati prièu; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da æe se odmah javiti carstvo Božije. 12Reèe dakle: jedan èovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati. 13Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reèe im: trgujte dok se ja vratim. 14I graðani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreæi: neæemo da on caruje nad nama. 15I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reèe da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio. 16Tada doðe prvi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. 17I reèe mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova. 18I doðe drugi govoreæi: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. 19A on reèe i onome: i ti budi nad pet gradova. 20I treæi doðe govoreæi: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i èuvao. 21Jer sam se bojao tebe: jer si èovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao. 22A gospodar mu reèe: po tvojijem æu ti rijeèima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd èovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: 23Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom? 24I reèe onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. 25I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa. 26A on im odgovori: jer vam kažem da æe se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeæe se od njega i ono što ima. 27A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom. 28I kazavši ovo poðe naprijed, i iðaše gore u Jerusalim. 29I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od uèenika svojijeh 30Govoreæi: idite u to selo prema vama, i kad uðete u njega naæi æete magare privezano na koje nikakav èovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 31I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba. 32A kad otidoše poslani, naðoše kao što im kaza. 33A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? 34A oni rekoše: ono Gospodu treba. 35I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. 36A kad iðaše, prostirahu haljine svoje po putu. 37A kad se približi veæ da siðe s gore Maslinske, poèe sve mnoštvo uèenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva èudesa što su vidjeli, 38Govoreæi: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini! 39I neki fariseji iz naroda rekoše mu: uèitelju! zaprijeti uèenicima svojijem. 40I odgovarajuæi reèe im: kažem vam: ako oni uæute, kamenje æe povikati. 41I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim 42Govoreæi: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od oèiju tvojijeh. 43Jer æe doæi dani na tebe, i okružiæe te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliæe te, i obuzeæe te sa sviju strana; 44I razbiæe tebe i djecu tvoju u tebi, i neæe ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohoðen. 45I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, 46Govoreæi im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku. 47I uèaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. 48I ne nalažahu šta bi mu uèinili; jer sav narod iðaše za njim, i slušahu ga.

Currently Selected:

Luki 19: SRP1865

Highlight

Copy