Luki 13

1U to vrijeme pak doðoše neki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem. 2I odgovarajuæi Isus reèe im: mislite li da su ti Galilejci bili najgrješniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše? 3Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 4Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih, mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana? 5Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi æete tako izginuti. 6Kaza im pak ovu prièu: jedan èovjek imadijaše smokvu usaðenu u svome vinogradu, i doðe da traži roda na njoj, i ne naðe. 7Onda reèe vinogradaru: evo treæa godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, zašto zemlji da smeta? 8A on odgovarajuæi reèe mu: gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem; 9Pa da ako rodi: ako li ne, posjeæi æeš je na godinu. 10A kad uèaše u jednoj zbornici u subotu, 11I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrèena, i ne mogaše se ispraviti. 12A kad je vidje, dozva je Isus i reèe joj: ženo! oproštena si od bolesti svoje. 13I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga. 14A starješina od zbornice srðaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajuæi reèe narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se lijeèite, a ne u dan subotni. 15A Gospod mu odgovori i reèe: licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji? 16A ovu kæer Avraamovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni? 17I kad on ovo govoraše stiðahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela. 18A on im reèe: kakvo je carstvo Božije? i kakvo æu kazati da je? 19Ono je kao zrno gorušièno, koje uzevši èovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove. 20Opet reèe: kakvo æu kazati da je carstvo Božije? 21Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u tri kopanje brašna, dok ne uskise sve. 22I prolažaše po gradovima i selima uèeæi i putujuæi u Jerusalim. 23Reèe mu pak neko: Gospode! je li malo onijeh koji æe biti spaseni? A on im reèe: 24Navalite da uðete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi æe tražiti da uðu i neæe moæi: 25Kad ustane domaæin i zatvori vrata, i stanete napolju stajati i kucati u vrata govoreæi: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajuæi reæi æe vam: ne poznajem vas otkuda ste. 26Tada æete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem uèio si. 27A on æe reæi: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; otstupite od mene svi koji nepravdu èinite. 28Ondje æe biti plaè i škrgut zuba, kad vidite Avraama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe napolje istjerane. 29I doæi æe od istoka i zapada i sjevera i juga i sješæe za trpezu u carstvu Božijemu. 30I gle, ima pošljednjijeh koji æe biti prvi, i ima prvijeh koji æe biti pošljednji. 31U taj dan pristupiše neki od fariseja govoreæi mu: iziði i idi odavde, jer Irod hoæe da te ubije. 32I reèe im: idite te kažite onoj lisici: evo izgonim ðavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treæi dan svršiæu. 33Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi iæi; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima. 34Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste! 35Eto æe vam se ostaviti kuæa vaša pusta; a ja vam kažem: neæete mene vidjeti dok ne doðe da reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.

Currently Selected:

Luki 13: SRP1865

Highlight

Copy