Tužbalice 5
5
1Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu. 2Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima. 3Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice. 4Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. 5Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora. 6Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. 7Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova. 8Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. 9Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb. 10Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi. 11Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem. 12Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga. 13Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima. 14Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju. 15Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost. 16Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo! 17Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe, 18Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj. 19Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena. 20Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo? 21Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije. 22Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?
Currently Selected:
Tužbalice 5: SRP1865
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN
