Tužbalice 3
3
1Ja sam èovjek koji vidjeh muku od pruta gnjeva njegova. 2Odvede me i opravi me u tamu a ne na vidjelo. 3Samo se na me obraæa, obraæa ruku svoju po vas dan. 4Uèini, te mi ostarje tijelo i koža, potr kosti moje. 5Zazida me, i optoèi me žuèju i mukom. 6Posadi me u tamu kao umrle odavna. 7Ogradi me da ne izaðem, i metnu na me teške okove. 8Kad vièem i vapijem, odbija molitvu moju. 9Zagradi putove moje tesanijem kamenom, i prevrati staze moje. 10Posta mi kao medvjed u zasjedi, kao lav u potaji. 11Pomete putove moje, i razdrije me, i uništi me. 12Nateže luk svoj, i metnu me strijeli za biljegu. 13Ustrijeli me u bubrege strijelama iz tula svojega. 14Postah potsmijeh svemu narodu svojemu i pjesma njihova po vas dan. 15Nasiti me gorèinom, opoji me pelenom. 16Polomi mi zube kamenjem, uvali me u pepeo. 17Udaljio si dušu moju od mira, zaboravih dobro. 18I rekoh: propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. 19Opomeni se muke moje i jada mojega, pelena i žuèi. 20Duša se moja opominje bez prestanka, i poništila se u meni. 21Ali ovo napominjem srcu svojemu, te se nadam: 22Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvijem, jer milosrða njegova nije nestalo. 23Ponavlja se svako jutro; velika je vjera tvoja. 24Gospod je dio moj, govori duša moja; zato æu se u njega uzdati. 25Dobar je Gospod onima koji ga èekaju, duši, koja ga traži. 26Dobro je mirno èekati spasenje Gospodnje. 27Dobro je èovjeku nositi jaram za mladosti svoje. 28Sam æe sjedjeti i muèati, jer Bog metnu breme na nj. 29Metnuæe usta svoja u prah, eda bi bilo nadanja. 30Podmetnuæe obraz svoj onome koji ga bije, biæe sit sramote. 31Jer Gospod ne odbacuje za svagda. 32Jer ako i ucvijeli, opet æe se i smilovati radi mnoštva milosti svoje. 33Jer ne muèi iz srca svojega ni cvijeli sinova èovjeèjih. 34Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji, 35Kad izvræu pravicu èovjeku pred višnjim, 36Kad èine krivo èovjeku u parnici njegovoj, ne vidi li Gospod? 37Ko je rekao što i zbilo se, a Gospod da nije zapovjedio? 38Ne dolaze li i zla i dobra iz usta višnjega? 39Zašto se tuži èovjek živ, èovjek na kar za grijehe svoje? 40Pretražimo i razgledajmo pute svoje, i povratimo se ka Gospodu. 41Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima. 42Zgriješismo i nepokorni bismo; ti ne praštaš. 43Obastro si se gnjevom, i goniš nas, ubijaš i ne žališ. 44Obastro si se oblakom da ne prodre molitva. 45Naèinio si od nas smetlište i odmet usred tijeh naroda. 46Razvaljuju usta svoja na nas svi neprijatelji naši. 47Strah i jama zadesi nas, pustošenje i zatiranje. 48Potoci teku iz oèiju mojih radi pogibli kæeri naroda mojega. 49Oèi moje liju suze bez prestanka, jer nema odmora, 50Dokle Gospod ne pogleda i ne vidi s neba. 51Oko moje muèi mi dušu radi svijeh kæeri grada mojega. 52Tjeraju me jednako kao pticu neprijatelji moji ni za što. 53Svališe u jamu život moj i nabacaše kamenje na me. 54Doðe mi voda svrh glave; rekoh: pogiboh! 55Prizivah ime tvoje, Gospode, iz jame najdublje. 56Ti èu glas moj; ne zatiskuj uha svojega od uzdisanja mojega, od vike moje. 57Pristupao si kad te prizivah, i govorio si: ne boj se. 58Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, i izbavljao si život moj. 59Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se èini; raspravi parbu moju. 60Vidiš svu osvetu njihovu, sve što mi misle. 61Èuješ rug njihov, Gospode, sve što mi misle, 62Što govore oni koji ustaju na me i što namišljaju protiv mene po vas dan. 63Vidi, kad sjedaju i kad ustaju, ja sam im pjesma. 64Plati im, Gospode, po djelima ruku njihovijeh. 65Podaj im uporno srce, prokletstvo svoje. 66Goni ih gnjevom, i istrijebi ih ispod nebesa Gospodnjih.
Currently Selected:
Tužbalice 3: SRP1865
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN
