Jov 41

1Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko æe stati preda me? 2Ko mi je prije dao što, da mu vratim? što je god pod svijem nebom, moje je. 3Neæu muèati o udima njegovijem ni o sili ni o ljepoti stasa njegova. 4Ko æe mu uzgrnuti gornju odjeæu? k èeljustima njegovijem ko æe pristupiti? 5Vrata od grla njegova ko æe otvoriti? strah je oko zuba njegovijeh. 6Krljušti su mu jaki štitovi spojeni tvrdo. 7Blizu su jedna do druge da ni vjetar ne ulazi meðu njih. 8Jedna je za drugu prionula, drže se i ne rastavljaju se. 9Kad kiha kao da munja sijeva, a oèi su mu kao trepavice u zore. 10Iz usta mu izlaze luèevi, i iskre ognjene skaèu. 11Iz nozdrva mu izlazi dim kao iz vreloga lonca ili kotla. 12Dah njegov raspaljuje ugljevlje i plamen mu izlazi iz usta. 13U vratu mu stoji sila, i pred njim ide strah. 14Udi mesa njegova spojeni su, jednostavno je na njemu, ne razmièe se. 15Srce mu je tvrdo kao kamen, tvrdo kao donji žrvanj. 16Kad se digne, dršæu junaci, i od straha oèišæaju se od grijeha svojih. 17Da ga udari maè, ne može se održati, ni koplje ni strijela ni oklop. 18Njemu je gvožðe kao pljeva, a mjed kao trulo drvo. 19Neæe ga potjerati strijela, kamenje iz praæe njemu je kao slamka; 20Kao slama su mu ubojne sprave, i smije se baèenom koplju. 21Pod njim su oštri crepovi, stere sebi oštre stvari u glibu. 22Èini, te vri dubina kao lonac, i more se muti kao u stupi. 23Za sobom ostavlja svijetlu stazu, rekao bi da je bezdana osijedjela. 24Ništa nema na zemlji da bi se isporedilo s njim, da bi stvoreno bilo da se nièega ne boji. 25Što je god visoko prezire, car je nad svijem zvijerjem.

Currently Selected:

Jov 41: SRP1865

Highlight

Copy