Jov 3

1Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj. 2I progovoriv Jov reèe: 3Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ! 4Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost! 5Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani! 6Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece! 7Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj! 8Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila! 9Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica; 10Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju. 11Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe? 12Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem? 13Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran, 14S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline, 15Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra. 16Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela? 17Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli, 18I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova. 19Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara. 20Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca, 21Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago, 22Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob? 23Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda? 24Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj. 25Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me. 26Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.

Currently Selected:

Jov 3: SRP1865

Highlight

Copy