Jov 20

1A Sofar Namaæanin odgovori i reèe: 2Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim. 3Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me. 4Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji, 5Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas? 6Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka, 7Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede? 8Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara. 9Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo. 10Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo. 11Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu. 12Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim, 13Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom, 14Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin. 15Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog. 16Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji. 17Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo. 18Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati. 19Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao. 20Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati. 21Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati. 22Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj. 23Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo. 24Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni. 25Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote. 26Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti. 27Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj. 28Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova. 29To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.

Currently Selected:

Jov 20: SRP1865

Highlight

Copy