Jov 17
17
1Duh se moj kvari, dana mojih nestaje; grobovi su moji. 2Kod mene su rugaèi, i oko moje provodi noæi u jadu koji mi zadaju. 3Daj mi ko æe jamèiti kod tebe; ko je taj koji æe se rukovati sa mnom? 4Jer si od njihova srca sakrio razum; zato ih neæeš uzvisiti. 5Ko laska prijateljima, njegovijem æe sinovima oèi posahnuti. 6Uèinio je od mene prièu narodima, i postao sam bubnjanje meðu njima. 7Potamnjelo je oko moje od jada, i svi udi moji postaše kao sjen. 8Zaèudiæe se tome pravi, i bezazleni æe ustati na licemjere. 9Ali æe se pravednik držati svojega puta, i ko je èistijeh ruku veæma æe ojaèati. 10A vi vratite se svikoliki i hodite; neæu naæi mudra meðu vama. 11Dani moji proðoše, misli moje pokidaše se, što imah u srcu. 12Od noæi naèiniše dan, i svjetlost je blizu mraka. 13Da bih se nadao, grob æe mi biti kuæa; u tami æu prostrijeti postelju sebi. 14Grobu vièem: ti si otac moj; crvima: ti si mati moja, ti si sestra moja. 15I gdje je sada nadanje moje? moje nadanje ko æe vidjeti? 16U grob æe siæi, poèinuæe sa mnom u grobu.
Currently Selected:
Jov 17: SRP1865
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
PUBLIC DOMAIN
