Jovanu 2

1I u treæi dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova. 2A pozvan bješe i Isus i uèenici njegovi na svadbu. 3I kad nesta vina, reèe mati Isusova njemu: nemaju vina. 4Isus joj reèe: što je meni do tebe ženo? Još nije došao moj èas. 5Reèe mati njegova slugama: što god vam reèe uèinite. 6A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po obièaju Jevrejskoga èišæenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra. 7Reèe im Isus: napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha. 8I reèe im: zahvatite sad i nosite kumu. I odnesoše. 9A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu zovnu kum ženika, 10I reèe mu: svaki èovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rðavije; a ti si èuvao dobro vino doslije. 11Ovo uèini Isus poèetak èudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i uèenici njegovi vjerovaše ga. 12Potom siðe u Kapernaum, on i mati njegova, i braæa njegova, i uèenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana. 13I blizu bješe pasha Jevrejska, i iziðe Isus u Jerusalim. 14I naðe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu. 15I naèinivši biè od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjaèima prosu novce i stolove ispremeta; 16I reèe onima što prodavahu golubove: nosite to odavde, i ne èinite od doma oca mojega doma trgovaèkoga. 17A uèenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: revnost za kuæu tvoju izjede me. 18A Jevreji odgovarajuæi rekoše mu: kakav nam znak pokazuješ, da to možeš èiniti? 19Isus odgovori i reèe im: razvalite ovu crkvu, i za tri dana æu je podignuti. 20A Jevreji rekoše: èetrdeset i šest godina graðena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš? 21A on govoraše za crkvu tijela svojega. 22A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se uèenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i rijeèi koju reèe Isus. 23A kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videæi èudesa njegova koja èinjaše. 24Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše, 25I ne trebaše mu da ko svjedoèi za èovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u èovjeku.

Currently Selected:

Jovanu 2: SRP1865

Highlight

Copy