Efežanima 4

1Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani, 2Sa svakom poniznošæu i krotošæu, s trpljenjem, trpeæi jedan drugoga u ljubavi, 3Starajuæi se držati jedinstvo Duha u svezi mira; 4Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega. 5Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje, 6Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. 7A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova. 8Zato govori: izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima. 9A što iziðe, šta je, osim da i siðe u najdonja mjesta zemlje? 10Koji siðe to je onaj koji i iziðe više sviju nebesa da ispuni sve. 11I on je dao jedne apostole, a jedne proroke, a jedne jevanðeliste, a jedne pastire i uèitelje, 12Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova; 13Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u èovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove; 14Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži èovjeèijoj, putem prijevare; 15Nego vladajuæi se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos. 16Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i èini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi. 17Ovo dakle govorim i svjedoèim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega, 18Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh; 19Koji ostavivši poštenje predadoše se besramnosti, na èinjenje svake neèistote i lakomstva. 20Ali vi tako ne poznaste Hrista; 21Jer ga èuste i u njemu se nauèiste, kao što je istina u Isusu, 22Da odbacite, po prvome življenju, staroga èovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem; 23I da se obnovite duhom uma svojega, 24I obuèete u novoga èovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine. 25Zato odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome. 26Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zaðe u gnjevu vašemu. 27Niti dajite mjesta ðavolu. 28Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, èineæi dobro rukama svojima da ima šta davati potrebnome. 29Nikakva rðava rijeè da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju. 30I ne ožalošæavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapeèaæeni za dan izbavljenja. 31Svaka gorèina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošæu. 32A budite jedan drugome blagi, milostivi, praštajuæi jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.

Currently Selected:

Efežanima 4: SRP1865

Highlight

Copy