YouVersion Logo
Search Icon

Luka 22

22
Zavera protiv Isusa – Juda odlučuje da izda Isusa
1Bližio se praznik Beskvasnih hlebova, zvani „Pasha“. 2Vodeći sveštenici i znalci Svetog pisma su tražili priliku da ubiju Isusa, ali su se bojali naroda. 3Tada Satana uđe u Judu zvanog Iskariot, koji je bio jedan od Dvanaestorice. 4On ode k vodećim sveštenicima i zapovednicima i dogovori se s njima kako da im izda Isusa. 5Oni su se obradovali tome i složili se da će mu dati novac. 6On pristane, i otada je tražio zgodnu priliku da im ga izda, ali da narod ne sazna.
Učenici vrše pripreme za Pashu
7Došao je dan Beskvasnih hlebova kada je trebalo da se žrtvuje jagnje za Pashu. 8Isus je poslao Petra i Jovana, rekavši im: „Idite i pripremite sve za Pashu, da večeramo.“
9Oni ga upitaše: „Gde hoćeš da pripremimo?“
10On odgovori: „Kad uđete u grad srešće vas čovek koji nosi krčag s vodom. Pođite za njim i uđite u kuću u koju on bude ušao, 11pa recite vlasniku kuće: ’Učitelj pita: „Gde je gostinska soba u kojoj ću sa svojim učenicima jesti pashalnu večeru?“’
12On će vam pokazati veliku sobu na spratu, opremljenu i uređenu. Tamo ćete pripremiti.“
13 Učenici odu i nađu sve kako im je rekao, te pripreme za Pashu.
Isus i učenici na poslednjoj večeri
14Kad je došlo vreme, Isus zauze svoje mesto za stolom, a tako i apostoli. 15Tada im je rekao: „Silno sam želeo da jedem sa vama ovu pashalnu večeru pre mog stradanja. 16Kažem vam da je neću više jesti dok se ne ostvari u Carstvu Božijem.“
17Zatim je uzeo čašu, zahvalio Bogu, i rekao: „Uzmite je i pijte iz nje redom. 18Kažem vam da od sada neću više piti vina od roda loze, dok ne dođe Carstvo Božije.“
19Potom je uzeo hleb, zahvalio Bogu, prelomio ga, te dao učenicima, rekavši: „Ovo je moje telo koje se daje za vas. Ovo činite meni na spomen.“
20Tako je uzeo i čašu posle večere i rekao: „Ova čaša je Novi savez po mojoj krvi koja se proliva za vas. 21Ali, gle, ruka mog izdajnika sa mnom je za trpezom. 22Naime, Sin Čovečiji ide u smrt kako je Bog odredio, ali teško onom čoveku koji ga izdaje!“ 23Tada učenici počeše da pitaju jedan drugog ko bi od njih mogao da učini tako nešto.
Ko je najveći?
24Jednom dođe do prepirke među njima oko toga ko je od njih najveći. 25Isus im reče: „Carevi gospodare narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. 26Vi nemojte tako, nego najveći među vama neka bude kao najmanji, i vođa neka bude kao sluga. 27Ko je veći? Onaj što sedi za trpezom, ili onaj koji poslužuje? Zar nije onaj koji sedi za trpezom? A ja sam među vama kao onaj što poslužuje. 28Vi ste postojano bili uz mene u mojim iskušenjima. 29Zato vam ja predajem Carstvo, kao što je meni predao moj Otac. 30Vi ćete jesti i piti za mojim stolom u mome Carstvu, i sedeti na prestolima sudeći nad dvanaest plemena Izrailjevih.
Isus proriče Petrovo odricanje
31Simone, Simone, Satana je zatražio da vas iskuša kao pšenicu na rešetu. 32Ali ja sam se molio da ne kloneš verom. A ti, kad mi se vratiš, učvrsti svoju braću.“
33 Petar mu reče: „Gospode, spreman sam s tobom da idem i u tamnicu i u smrt.“
34Isus mu reče: „Kažem ti, Petre, petao se još neće ni oglasiti danas, a ti ćeš me se tri puta odreći.“
35Onda reče i ostalima: „Kad sam vas poslao bez novčanika, bez torbe i bez obuće, da li vam je nešto nedostajalo?“
„Ništa“ – odgovoriše oni.
36 Isus im reče: „Ali sada ko ima novčanik, neka ga ponese, a isto tako i torbu. A ko nema, neka proda svoj ogrtač i neka kupi mač. 37Zato vam kažem: na meni se mora ispuniti ono što je zapisano u Svetom pismu: ’Ubrojiše ga u grešnike.’ Jer ono što je pisano o meni dolazi do ispunjenja.“
38Oni rekoše: „Učitelju, evo ovde su dva mača.“ On odgovori: „Dovoljno je.“
Isus se moli na Maslinskoj gori
39Onda je izašao i po svom običaju otišao na Maslinsku goru. Sa njim su pošli i njegovi učenici. 40Kada je stigao onamo, rekao im je: „Molite se da ne padnete u iskušenje.“ 41Onda se udaljio od njih koliko bi kamenom moglo da se dobaci, kleknuo i molio se, 42govoreći: „Oče, ako je po tvojoj volji, neka me mimoiđe ova čaša stradanja. Ali da ne bude kako ja hoću, nego neka bude tvoja volja.“ 43Tada se pojavio anđeo sa neba i krepio ga. 44Zapavši u smrtnu muku, molio se još predanije, a znoj mu se slivao na zemlju kao kapi krvi.
45Kad je završio sa molitvom, Isus se vratio k učenicima. Zatekao ih je kako spavaju, shrvani žalošću. 46Rekao im je: „Zašto spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u iskušenje.“
Isusa hvataju
47Dok je on još govorio, naišla je rulja. Ispred njih je išao jedan od Dvanaestorice, po imenu Juda. On pristupi Isusu da ga poljubi, 48ali mu Isus reče: „Judo, zar poljupcem izdaješ Sina Čovečijeg?“
49Kad su učenici oko Isusa videli šta se sprema, rekoše: „Gospode, da potegnemo mačeve?“ 50Jedan od njih udari mačem Prvosveštenikovog slugu i odseče mu desno uho.
51Isus reče: „Dosta s tim!“ Zatim mu je dotakao uho i izlečio ga. 52Tada Isus reče vodećim sveštenicima, hramskoj straži i starešinama koji su došli da ga uhvate: „Zar sam ja odmetnik, pa ste izašli s mačevima i toljagama? 53Svaki dan sam provodio s vama u hramu, ali me niste uhvatili. No, sada je vaš čas, kada vladaju sile tame.“
Petar se odriče Isusa
54Zatim su Isusa uhvatili i odveli u Prvosveštenikovu kuću. Petar ga je pratio izdaleka. 55Kad je vatra bila naložena nasred dvorišta, Petar je seo sa onima koji su tu sedeli. 56Dok je tako sedeo kod vatre, primeti ga neka sluškinja. Pogledala ga je i rekla: „I on je bio sa Isusom!“
57Ali Petar poreče to, rekavši: „Ženo, ja ga ne poznajem!“
58Nešto kasnije, primeti ga neko drugi, pa reče: „I ti si jedan od njih!“
A Petar reče: „Čoveče, nisam ja taj!“
59Oko sat vremena kasnije, jedan drugi je tvrdio: „Ovaj je stvarno bio sa njim, jer je Galilejac!“
60Petar reče: „Čoveče, ne znam o čemu govoriš!“ Istog trenutka, dok je još govorio, se oglasi petao. 61Uto se Gospod osvrne i pogleda Petra, a Petar se seti da mu je Gospod bio rekao: „Danas, pre nego što se petao oglasi, tri puta ćeš me se odreći.“ 62Izašao je i gorko zaplakao.
Vojnici se rugaju Isusu
63Ljudi koji su čuvali Isusa, rugali su mu se i tukli ga. 64Povezali su mu oči i pitali ga: „Proreci, ko te je udario?“ 65Vređali su ga još i mnogim drugim pogrdnim rečima.
Isusa dovode pred Veliko veće
66Kada je svanulo, okupe se starešine naroda, vodeći sveštenici i znalci Svetog pisma, i odvedu Isusa pred svoje Veliko veće. 67Govorili su mu: „Ako si ti Hristos, reci nam.“
Isus odgovori: „I da vam kažem, nećete mi verovati; 68ako vas upitam, nećete mi odgovoriti. 69Ali od sada će Sin Čovečiji sedeti s desne strane Božije sile.“
70Oni upitaše: „Znači, ti si Sin Božiji?“ Isus reče: „Vi kažete da sam ja.“
71Oni onda rekoše: „Zar su nam potrebni drugi svedoci? Sami smo čuli iz njegovih usta!“

Currently Selected:

Luka 22: NSPL

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in