YouVersion Logo
Search Icon

Knjiga o Jovu 7

7
1Ne kuluči li ljudski rod na zemlji
i nisu li mu dani kao dani najamnikovi?
2Kao sluga što uzdiše za hladom
i kao najamnik što čezne za nadnicom svojom,
3tako su i meni dodeljeni meseci besmisla,
tegobne su mi noći određene.
4Ako legnem, kažem: ’Kad ću da ustanem?’
Oduži se noć, dodija mi
i prevrćem se do zore.
5Telo mi se u crve i skoreno blato obuklo,
koža mi je krastava i gnojna.
6Dani moji prohujaše brže nego tkanje na razboju,
do kraja se odmotala nada.
7Priseti se da mi je život dašak,
da mi oči više neće gledati dobra!
8Više me neće gledati oko koje me je gledalo.
Tvoje će me oči potražiti
ali mene više biti neće.
9Kao što se oblak raspline, nestane,
tako se ne diže onaj što u Svet mrtvih#7,9 U izvornom tekstu Šeol, ili podzemlje, gde prebivaju duše umrlih. siđe;
10ne vraća se više kući svojoj,
zavičaj ga njegov više ne poznaje.
11Tako ni ja neću više da zatvaram usta svoja.
Zavapiću u teskobi duha svoga,
jadaću se u čemeru duše svoje.
12Šta sam ja to – more ili morska neman –
da si stražu oko mene postavio?!
13Jer kad kažem: ’Postelja će moja da uteši mene,
moj će ležaj da olakša žalopojke moje’,
14ti snovima tad me plašiš,
prestravljuješ viđenjima;
15pa su mi i vešala draža
i smrt više nego život.
16Smučilo mi se!
Pa neću ja doveka da živim!
Prođi me se, jer su dašak dani moji!
17Pa šta je čovek da ga tako uzdižeš,
da ti je za srce prirastao;
18da se baviš njime iz jutra u jutro,
da ga svakog trena iskušavaš?
19Dokle?! Nećeš li da skreneš svoj pogled sa mene?
Nećeš li me pustiti nasamo, dok pljuvačku ja svoju progutam?
20Sve i da sam sagrešio,
šta sam tebi učinio, o, čuvaru ljudi?!
Zašto si me sebi ko metu stavio,
pa sam ti postao teret?
21Što mi ne bi prestup oprostio
i krivicu moju mimoišao?
Jer, ja ću leći u prašinu,
pa kad me potražiš –
mene više biti neće.“

Currently Selected:

Knjiga o Jovu 7: NSPL

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in