YouVersion Logo
Search Icon

Knjiga proroka Jeremije 6

6
Jerusalim pod opsadom
1Beži i sklanjaj se iz Jerusalima,
narode Venijaminov!
U Tekuji zatrubi u trubu,
a u Vet-Keremu vatrom dajte znak,
jer se sa severa nadvija propast
i veliko razaranje.
2Razoriću lepuškastu i razmaženu ćerku sionsku!
3Njoj dolaze pastiri sa svojim stadima,
oko nje podižu šatore
i svaki će da pase po svom delu.“
4„Pozivajte na boj protiv nje!
Ustanimo i krenimo na njih usred bela dana.
Jao nama! Dan izmače
i večernje senke su se izdužile.
5Ustanimo i krenimo
da joj po noći razorimo dvorove!“
6Jer govori Gospod nad vojskama:
„Secite stabla
i naspite bedem protiv Jerusalima.
Grad će taj da odgovara
zbog tlačenja što je svud po njemu.
7Kao što bunar čuva hladnu vodu
tako i on čuva zlo svoje.
Nasilje i pustoš se čuju u njemu,
a preda mnom stalno bolest su i rane.
8Pouči se, Jerusalime,
da se ne bi od tebe odvojila moja duša,
da te ne bih pretvorio u opustošenu zemlju
u kojoj niko ne boravi.“
9Govori Gospod nad vojskama:
„Temeljno će kao lozu popabirčiti
ostatak Izrailjev.
Vrati svoju ruku
kao berač grožđa nad mladicu.“
10Kome da govorim, da upozoravam,
a da čuju?
Evo, neobrezano im je uho
i ne mogu da sa pažnjom čuju.
Evo, Gospodnja se reč za njih pretvorila u ruglo
i u njoj ne uživaju.
11Pun sam gneva Gospodnjeg,
iznurilo me je da ga zadržavam.
„Izlij ga po deci na ulici
i na skup mladića.
I muža i ženu će zahvatiti,
i stare i vremenite.
12Njihove će se kuće predati drugima,
baš kao i polja i žene,
jer ja ću podići svoju ruku
na stanovnike zemlje
– govori Gospod.
13Baš svi, od malog pa do velikog među njima
grabe nepošteni dobitak.
Od proroka pa do sveštenika,
baš svi varaju.
14Oni mom narodu
olako leče prelom pričajući:
’Mir! Mir!’
A nema mira.
15Jesu li se zastideli zato što su učinili gadost?
Baš se nimalo nisu zastideli
i ne znaju za stid.
Zato će pasti među one što padaju
i u času kada ih kaznim biće sapleteni
– govori Gospod.“
16Ovako kaže Gospod:
„Stanite na puteve, gledajte
i pitajte za staze od davnina.
Pa koji je put dobar, idite njime,
i nađite spokoj svojim dušama.
Ali oni rekoše: ’Nećemo da idemo!’
17Stražare sam postavio nad vama:
’Pazite na zvuk trube!’
Ali su mi oni rekli: ’Nećemo da pazimo!’
18Zato slušajte, narodi,
i poznaj, zajednico, šta je s njima:
19Poslušaj zemljo!
Evo donosim propast na ovaj narod,
plod samih njihovih spletki.
Jer za moje reči nisu marili
i moj su Zakon prezreli.
20Šta će meni tamjan što dolazi iz Save
i cimet iz daleke zemlje?
Ne prihvatam vaše svespalnice.
I u ostalim žrtvama ne uživam.“
21I zato kaže Gospod:
„Evo, daću ovom narodu kamenje spoticanja,
pa će se spoticati o njih.
Nastradaće i očevi i sinovi, sused i njegov prijatelj.“
22Evo kako govori Gospod:
„Gle, narod dolazi
iz severne zemlje!
Veliki će narod biti podignut
iz najdaljih zemljinih krajeva.
23Oni drže luk i koplje.
Okrutni su i nemilosrdni,
a glas im huči kao more.
Jašu konje spremni kao ratnik
protiv tebe, ćerko sionska.“
24Čuli smo o njima glas
i ruke su nam klonule,
obuzeli su nas zebnja
i bol kao porodilju.
25Ne izlazi u polje
i ne idi putem,
jer je užas odasvud
i mač neprijateljev.
26Ćerko mog naroda, opaši kostret
i valjaj se u pepelu.
Žali kao za jedincem, gorko plači
jer će nenadano doći na nas zatirač.
27„Postavio sam te kao ispitivača metala među moj narod,
kao utvrđenje, da ispitaš
i oprobaš njihov put.
28Svi su oni najgori odmetnici,
idu pa kleveću.
Oni su od bronze i gvožđa,
svi su zatirači.
29Mehovi se zapališe od vreline
i vatra je spalila olovo.
Zalud neko pretapa i kali,
jer zlikovce ne može da odvoji.
30’Srebro odbačeno’, zvaće se,
jer ih je Gospod odbacio.“

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in