YouVersion Logo
Search Icon

Knjiga proroka Isaije 49

49
O sluzi Gospodnjem, Pesma druga
1Čujte mene, ostrva!
Poslušajte me, narodi daleki!
Gospod me je pozvao čim sam se rodio,
moje ime je spomenuo od utrobe materine,
2i načinio je usta moja kao oštar mač,
senom svoje ruke on me je zaklonio,
u glatku me strelu pretvorio,
u tobolcu svome on me je sakrio.
3Rekao mi je: ’Izrailju, ti si moj sluga,
u kom ću postati ponosan.’
4A ja sam rekao: ’Uzalud sam se mučio za opustošenost,
i isprazno upinjao snagu svoju.
Ipak, pravda je moja kod Gospoda,
i učinak moj kod Boga mojega.’
5I sad govori Gospod
koji me je pre rođenja slugom svojim načinio,
da mu Jakova povratim
i da mu se Izrailj sabere.
I proslaviću se u očima Gospodnjim,
i Bog moj će biti snaga moja.
6I reče:
’Nevažno je da mi budeš sluga,
da podignem pleme Jakovljevo,
i da vratiš ostatke Izrailjeve,
nego ću te odrediti da budeš svetlost pucima,
da budeš spasenje moje do kraja zemlje.’“
Pesma o slavnom povratku
7Govori Gospod,
Otkupitelj Izrailjev, Svetitelj njegov,
onom kome preziru dušu,
na koga se gadi puk, sluzi nasilnicima:
„Videće carevi i ustaće glavari,
i klanjaće ti se
zbog Gospoda koji je veran,
Svetitelja Izrailjeva koji te je izabrao.“
Obnova Izrailja
8Govori Gospod:
„U vreme povoljno sam te uslišio,
i u dan spasenja sam ti pomogao,
i sazdao sam te i postavio te
za savez s narodom,
za podizanje zemlje,
za ubaštinjenje razorenih baština,
9za reč utamničenima: ’Izađite!’,
i onima koji su u tami: ’Pokažite se!’
Na putevima će se napasati,
i po svim visoravnima biće paša njihova.
10Neće biti ni gladni ni žedni,
i neće ih mučiti ni suša ni sunce,
jer će ih voditi onaj koji im se smilovao,
i dovešće ih na izvore vodene.
11I pretvoriće sve gore moje u put,
i uzdići će moje drumove.
12Evo, neki dolaze iz daleka,
i, gle, neki sa severa i sa zapada,
a neki iz zemlje Sinim.“
13Kličite, nebesa,
i veseli se, zemljo!
Podvikujte, planine, razdragano!
Zato što Gospod teši narod svoj,
i smilovaće se na nevoljnike svoje.
14A Sion reče: „Napustio me Gospod“
i „Gospodar me je zaboravio.“
15„Može li žena zaboraviti svoje odojče,
da se ne smiluje na sina utrobe svoje?
Ako bi neka i zaboravila,
ja pak tebe zaboraviti neću.
16Evo, na oba dlana sam te urezao,
zidovi tvoji preda mnom su svagda.
17Graditelji tvoji žure,
rušitelji tvoji i pustošnici tvoji od tebe odlaze.
18Osvrni se i pogledaj oko sebe,
svi se oni sabiraju, k tebi dolaze.
Života mi moga – govori Gospod –
svima ćeš se njima kao haljinom odenuti,
i kao nevesta njima ukrasiti.
19Ruševine svoje i razvaline svoje,
i zemlju poharanu svoju
sad podešavaš za stanovanje,
i zato će se udaljiti koji te zatiru.
20Ponovo će ti govoriti na uši
sinovi kojih si bila lišena:
’Tesno mi je mesto;
pomeri se i nastaniću se.’
21I govorićeš u srcu svome:
’Ko mi je ovo rodio?
A ja sam bila bez dece i ploda,
prognana i odbačena,
a ove, ko je odgajio?
Eto, ja sam ostala sama;
ovi, otkuda su oni?’“
22Govori Gospodar Gospod:
„Evo, rukom svojom mašem pucima
i zastavu svoju podižem narodima.
Pa ću vratiti sinove tvoje na grudi,
i doneću ćerke na plećima.
23I carevi će o tebi brinuti,
i kneginje njihove biće tvoje dojkinje.
Klanjaće ti se do zemlje
i prašinu s nogu tvojih lizaće.
I znaćeš da sam ja Gospod.
Neće se postideti koji se uzdaju u mene.“
24Može li se junaku plen zapleniti,
ili da zarobljenik pobegne od užasnika?
25Ipak, govori Gospod:
„Junaku će biti zaplenjen zarobljenik
i plen će pobeći od užasnika,
a sa onima koji se s tobom spore
sporiću se ja, i tvoje sinove izbaviću ja.
26A tlačitelje tvoje nateraću da jedu meso svoje,
i kao mladim vinom opijaće se krvlju svojom.
I znaće telo svako
da sam ja, Gospod, Spasitelj tvoj,
i da je Silni Jakovljev Otkupitelj tvoj.“

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in