YouVersion Logo
Search Icon

Knjiga proroka Jezekilja 37

37
Dolina suvih kostiju
1Ruka se Gospodnja spustila na mene. Gospod me je poneo svojim Duhom i postavio me usred doline pune kostiju. 2Proveo me je oko njih, i gle, bilo ih je veoma mnogo po dolini. Bile su veoma suve. 3Rekao mi je: „Sine čovečiji, mogu li da ožive ove kosti?“
Ja odgovorih: „To samo ti znaš, Gospode Bože.“
4On mi reče: „Prorokuj ovim kostima i reci im: ’Suve kosti, čujte reč Gospodnju! 5Govori Gospod Bog ovim kostima: evo, udahnuću svoj Duh u vas i oživećete. 6Staviću na vas žile, obložiću vas mesom, i navući na vas kožu. Udahnuću u vas duh i oživećete. Tada ćete znati da sam ja Gospod.’“
7Ja sam prorokovao kako mi je zapovedio. I dok sam ja prorokovao, začuo se zvuk kao klepet; kosti su se pribirale jedna uz drugu. 8Pogledao sam, i gle, na njima su se pojavile žile i meso, preko njih se navukla koža, ali nije bilo duha u njima.
9 Gospod mi reče: „Prorokuj duhu, prorokuj, sine čovečiji, i reci duhu: ’Govori Gospod Bog: od četiri vetra dođi, duše, i dahni u ove pobijene da ožive.’“ 10Ja sam prorokovao kako mi je zapovedio, i duh je došao u njih; oni su oživeli i stali na svoje noge, vojska veoma, veoma velika.
11On mi reče: „Sine čovečiji, ove kosti su sav dom Izrailjev. Oni, evo, govore: ’Osušiše nam se kosti, nadu smo izgubili; propadosmo!’ 12Zato prorokuj i reci im: ’Govori Gospod Bog: evo, ja ću otvoriti vaše grobove i podići vas iz vaših grobova, moj narode, i dovesti vas u zemlju Izrailjevu. 13I znaćete, da sam ja Gospod, moj narode, kad otvorim vaše grobove i podignem vas iz vaših grobova. 14Udahnuću svog Duha u vas i oživeću vas, pa ću vas smestiti u vašu zemlju. Tada ćete znati da sam to ja, Gospod, rekao i učinio – govori Gospod Bog.’“
Dva drveta
15Dođe mi reč Gospodnja: 16„Ti, sine čovečiji, uzmi jedno drvo i napiši na njemu: ’Juda, i njegov saveznik, narod Izrailjev.’ Onda uzmi drugo drvo i napiši na njemu: ’Josif, drvo Jefremovo, i njegov saveznik, sav dom Izrailjev.’ 17Sastavi ih jedno s drugim, da budu jedno u tvojoj ruci.
18Kada te tvoji sunarodnici upitaju: ’Nećeš li da nam kažeš šta ovo znači?’, 19ti im reci: ’Govori Gospod Bog: evo, ja ću uzeti drvo Josifovo, koje je u ruci Jefremovoj i plemena Izrailjevih, njegovih saveznika, pa ću ga sastaviti s Judinim drvetom i sjediniti ih u jedno drvo. I postaće jedno drvo u mojoj ruci.’ 20Neka drveta, na kojima si to napisao, budu u tvojoj ruci pred njihovim očima. 21Reci im: ’Govori Gospod Bog narodu Izrailjevom: uzeću narod Izrailjev iz naroda među koje su otišli, pa ću ih skupiti i dovesti u njihovu zemlju, i sjediniti ih u jedan narod. 22Učiniću ih jednim narodom u zemlji, na gorama Izrailjevim, i jedan će car biti car nad svima njima. I neće više biti dva naroda, niti će ikad više biti podeljeni na dva carstva. 23Više se neće skrnaviti svojim idolima, svojim gadostima i svim svojim prestupima. Izbaviću ih od svih njihovih otpadničkih dela#37,23 Daničić je preveo jev. reč, prema Septuaginti Izbaviću ih iz svih njihovih mesta u kojima su grešili, što ne odgovara kontekstu i temi ovog govora. kojima su grešili, i očistiću ih. Tada će mi biti narod, a ja ću im biti Bog.
24Moj sluga David će im biti car, i svi će oni imati jednog pastira. Slediće moje sudove, čuvaće moje uredbe i vršiće ih. 25Nastaniće se u zemlji koju sam dao svome sluzi Jakovu, u kojoj su živeli i vaši očevi. U njoj će doveka živeti i vaši sinovi, i sinovi vaših sinova, a moj sluga David biće im knez zauvek. 26Sklopiću sa njima savez mira; biće to večni savez sa njima. Ja ću im dati zemlju i umnožiću ih, i postaviću zauvek svoje Svetilište među njih. 27Moje će Prebivalište biti među njima; ja ću im biti Bog, a oni će mi biti narod. 28Kad moje Svetilište bude zauvek među njima, narodi će znati da ja, Gospod, posvećujem Izrailja.’“

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in