YouVersion Logo
Search Icon

5. Mojsijeva 32

32
1Čujte, nebesa, govoriću,
slušaj, zemljo, besedu usta mojih.
2Kao kiša neka daždi pouka moja,
kao rosa nek se spusti beseda moja,
kao pljusak na mladu travu,
kao sitna kiša na mlado bilje.
3Jer, objaviću ime Gospodnje,
veličajte Boga našega!
4On je Stena, bez mane je delo njegovo,
jer pravedni su svi putevi njegovi.
Bog je veran, on je besprekoran,
pravedan je on i pravičan.
5A oni se iskvariše,
nisu više deca njegova,
jer srama nemaju,
naraštaj su opak i izopačen.
6Zar ovako vraćaš Gospodu,
narode bezumni i nemudri?
Nije li on tvoj otac koji te je stvorio,
koji te je načinio i ojačao?
7Spomenite se davnih dana,
rasudite o godinama minulih vekova.
Upitaj svog oca,
on će ti objasniti,
i svoje starešine,
oni će ti reći.
8Kad je Svevišnji delio nasledstvo narodima,
kad je delio potomke ljudske,
postavio je granice narodima,
prema broju sinova Izrailjevih#32,8 Ili: sinova Božijih, prema kumranskim prepisima..
9Jer, nasledstvo Gospodnje,
narod je njegov,
Jakov je deo njegov,
njegovo je on nasledstvo.
10Našao ga je u zemlji pustinjskoj,
u pustari strašnoj gde ničega nema.
Branio ga je, zbrinuo ga
i zaštitio ko zenicu oka svoga.
11Kao što orao bdi nad svojim gnezdom,
i lebdi nad svojim ptićima,
kao što širi svoja krila i uzima ih,
te ih nosi na svojim perima,
12tako ih je sam Gospod vodio;
drugog boga ne bi pored njega.
13Na visine ga je zemaljske posadio,
te je jeo urod sa polja,
hranio ga medom iz litice,
i uljem iz najtvrđe stene;
14maslom od stoke,
mlekom od stada,
ovnovima i jarcima vasanskim
i pšenicom ponajboljom.
Pio si vino, krv grožđa.
15Ugojio se Ješurun#32,15 Uzdignuti, čestiti, počasni naziv za Izrailj.,
uzjogunio se,
usalio si se, okrupnjao i nasitio,
ostavio je Boga koji ga je načinio,
otpao je od Stene svoga spasenja.
16Bogovima tuđim ljubomoru mu izazvaše,
i idolima odvratnim gnev mu raspališe.
17Zlodusima, a ne Bogu, žrtve su prinosili,
bogovima koje nisu poznavali,
bogovima novim, skoro prispelim,
koje preci vaši poznavali nisu.
18Zanemario si Stenu koja te je začela,
zaboravio Boga, koji te je rodio.
19Video je to Gospod, pa ih je odbacio,
jer sinovi ga i ćerke razgneviše.
20Tada reče: „Svoje lice ću od njih sakriti,
da vidim kako će svršiti;
jer naraštaj su oni izopačeni,
deca koja nemaju vernosti.
21Na ljubomoru su me izazvali,
bogom koji Bog nije,
razgnevili me svojim ništavilima.
Zato ću ih učiniti ljubomornim
narodom koji nije narod,
razdražiću ih narodom bezumnim.
22Jer, moj gnev je vatru zapalio,
i goreće sve do dubina Sveta mrtvih#32,22 U izvornom tekstu Šeol, ili podzemlje, gde prebivaju duše umrlih.;
progutaće i zemlju i plod njen,
spaliće temelje gorske.
23Stoga, nevolje ću na njih zgrnuti,
na njih ću svoje odapeti strele.
24Glad će ih poharati,
satrće ih pošasti i ljute zaraze!
Čeljusti zverske na njih ću poslati,
s otrovom gmizavaca što puze u prašini.
25Napolju će mač uzimati decu,
a unutra će užas obuzimati
kako momka, tako i devojku,
kako dojenče, tako sedu glavu.
26Rekao bih: ’U prah ću ih smrviti,
njih ću izbrisati iz sećanja ljudi’,
27da mi nije do gnevnoga neprijatelja:
dušmani bi se njihovi mogli prevariti,
govoreći: ’Naša ih je ruka nadjačala,
sve to Gospod nije učinio.’“
28Jer, oni su narod što nema razuma,
rasuđivanja među njima nema.
29Kad bi samo bili mudri,
to bi oni razmotrili,
shvatili bi svoj svršetak.
30Zar bi jedan mogao da goni hiljadu,
i da dvojica deset hiljada poteraju,
da ih Stena njihova nije prodala,
da ih Gospod njima nije izručio.
31Jer, stena njihova nije kao naša Stena;
to i dušmani naši mogu da prosude.
32Jer, vino njihovo,
od loze je sodomske, a sa polja gomorskih.
Grožđe je njegovo, grožđe otrovano,
grozdovi mu sama gorčina.
33Vino je njihovo otrov zmijin
i ljuti je otrov aspidin.
34„Nije li on bezbedan kod mene,
zapečaćen u mojim riznicama?
35Moja je osveta! Ja ću uzvratiti,
kad im noga bude posrnula.
Jer blizu je dan njihove nesreće,
propast njihova brzo se primiče.“
36Gospod će suditi svome narodu,
na svoje će se sluge sažaliti,
kad vidi da ih snaga napušta,
da kraj dođe robu i slobodnom.
37Pitaće: „Gde su sada bogovi njihovi,
gde li stena kojom se zaklanjaše?
38Jeli su salo njihovih žrtava,
i pili vino njihovih izlivnica.
Neka ustanu da vam pomognu,
nek vam oni budu zaštita.
39Vidite sada da sam ja onaj,
i da drugog boga pored mene nema.
Ja usmrćujem i ja oživljujem,
ja ranjavam i ja zaceljujem;
iz moje se ruke niko ne izbavlja.
40Dižem svoju ruku prema nebu i kažem:
Ne bio ja živ do veka,
41ako ne naoštrim mač svoj sjajni,
da sud uzmem u svoje ruke,
da odmazdom vratim dušmanima,
i otplatim onima koji mene mrze.
42Svoje strele napojiću krvlju,
mač moj naješće se mesa:
krvlju poklanih i zarobljenih,
i dugokosim glavama
čelnika dušmanskih.“
43Radujte se, puci, narode njegov,
jer krv će slugu svojih osvetiti,
odmazdom će uzvratiti svojim dušmanima,
i otkupiće svoju zemlju i svoj narod.
44Mojsije dođe sa Osijom#32,44 Isus Navin, prema 4. Moj 13,16., sinom Navinovim, i izgovori sve reči ove pesme na uši sveg naroda. 45Kad je Mojsije završio da saopštava sve ove reči celom Izrailju, 46rekao im je: „Uzmite k srcu sve reči kojima vas upozoravam danas. Naredićeš svojoj deci da drže i vrše sve reči ovoga Zakona. 47Ovo nisu prazne reči; one su vaš život. Vršeći ih, dugo ćete živeti u zemlji koju ćete zauzeti kad pređete preko Jordana.“
Napomena Mojsijeve smrti
48Tog istog dana, Gospod reče Mojsiju: 49„Popni se na ovu goru Avarim, goru Navav, koja je u zemlji moavskoj, kod Jerihona, i pogledaj zemlju hanansku, koju dajem sinovima Izrailjevim u nasledstvo. 50Tamo na gori na koju se penješ ćeš umreti i pridružiti se svome narodu, kao što je tvoj brat Aron umro na gori Or, pridruživši se svome narodu. 51Jer vi ste mi se izneverili pred Izrailjcima, u vreme Merive kadiske u pustinji Cin, kad niste pokazali moju svetost pred Izrailjcima. 52Zato ćeš samo izdaleka videti zemlju, ali u tu zemlju, koju dajem narodu izrailjskom, nećeš ući.“

Currently Selected:

5. Mojsijeva 32: NSPL

Highlight

Share

Copy

None

Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in