1. Kraljevima 17
17
1Tada je Ilija Tišbijac, koji je bio od stanovnika gileadskih, rekao Ahabu: “Tako mi života GOSPODA, Boga Izraelova, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na riječ moju.”
2I riječ GOSPODNJA došla je k njemu govoreći:
3“Ti odi odavde i okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.
4I ovo će se zbiti, da ćeš piti iz potoka; a gavranima sam ja zapovjedio da te ondje hrane.”
5Tako je otišao i učinio prema riječi GOSPODNJOJ: jer je otišao i nastanio se na potoku Keritu, što je ispred Jordana.
6I gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa, pa i navečer kruha i mesa, a pio je iz potoka.
7I dogodilo se, nakon nekog vremena da je potok presušio, zato što nije bilo kiše u zemlji.
Udovica iz Sarefate
8Tada mu je došla riječ GOSPODNJA govoreći:
9“Ustani, idi u Sarefatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj ženi udovici da te uzdržava.”
10Tako je on ustao i otišao u Sarefatu. I kad je stigao do gradskih vrata, gle, žena udovica je ondje skupljala drva. Tada ju je on dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da se napijem!”
11I dok je pošla da donese, on ju je dozvao i rekao: “Donesi mi, molim te, jedan zalogaj kruha u ruci svojoj!”
12Nato je ona rekla: “Neka GOSPOD, Bog tvoj živi, ja nemam pogače, samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, sakupim par drva da mogu to pripremiti sebi i sinu svome pa da to pojedemo i umremo.”
13Ali Ilija joj je rekao: “Ne boj se! Idi i učini kako si rekla; samo najprije meni od toga napravi malenu pogaču pa mi je donesi; a zatim napravi za sebe i za sina svoga.
14Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Brašno iz ćupa neće se potrošiti, niti će ulje iz vrča ponestati sve do dana dok GOSPOD ne pošalje kišu na zemlju.’ ”
15I ona je otišla i učinila po besjedi Ilijinoj; i ona i on i dom njezin jeli su mnoge dane.
16A brašno iz ćupa nije se potrošilo niti je ulje iz vrča ponestalo, po riječi koju je GOSPOD rekao po Iliji.
Ilija uskrisuje udovičinog sina
17I dogodilo se, poslije ovih događaja, da se razbolio sin one žene, domaćice kuće. I bolest njegova bila je tako teška, da u njemu nije ostalo ni daha.
18Tada je ona rekla Iliji: “Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina?”
19A on joj je rekao: “Daj mi svoga sina!” Tada ga je uzeo iz njezina naručja te ga odnio na kat gdje je on obitavao i položio ga na svoju postelju.
20Tada je zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, zar ćeš nanijeti zlo i na udovicu kod koje ja boravim tako da joj usmrtiš sina?”
21Zatim se tri puta ispružio nad dječakom te zavapio GOSPODU i rekao: “GOSPODE, Bože moj, molim te, neka se duša ovog dječaka vrati natrag u njega!”
22I GOSPOD je čuo glas Ilijin te se dječakova duša vratila natrag u njega pa je on oživio.
23Zatim je Ilija uzeo dječaka i odnio ga iz odaje u kuću pa ga predao njegovoj majci. Tada je Ilija rekao: “Vidi, sin ti je živ!”
24Nato je žena rekla Iliji: “Sada po ovome znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODNJA u ustima tvojim istina!”
Currently Selected:
1. Kraljevima 17: BKJ
Highlight
Share
Copy
Want to have your highlights saved across all your devices? Sign up or sign in
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA
