Postanak 3
3
Pad
1Ali zmija bijaše prepredenija no sve životinje što ih stvori Gospod Bog. Ona reče ženi: „Zar je Bog stvarno rekao da ne smijete jesti plodove sa stabala u vrtu?” 2Tada žena odgovori zmiji: „Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti; 3ali za plod stabla usred vrta Bog kaza: ‘Ne jedite ga i ne dirajte da ne biste umrli!’” 4Tada zmija reče ženi: „Nipošto nećete umrijeti! 5Nego Bog zna da će vam se onoga dana kada ga budete jeli oči otvoriti i da ćete postati poput Boga te spoznati šta je dobro a šta zlo!”
6I žena vidje da je stablo dobro za jelo, da mami oči i da je primamljivo jer daruje mudrost, uze plod sa njega i pojede ga, te dade ploda i mužu, koji je bio s njom, i on je jeo. 7Tad im se otvoriše oči i oni shvatiše da su goli. Spletu lišća smokve i naprave sebi pregače.
8I čuše glas Gospoda Boga, koji je šetao vrtom u hladovini dana. I čovjek i žena se sakriše pred licem Božijim između stabala u vrtu. 9Tad Gospod Bog pozva čovjeka i upita: „Gdje si?” 10A on odgovori: „Čuo sam tvoj glas u vrtu te se prepadoh jer sam go, zato sam se sakrio!” 11A On reče: „Ko ti je rekao da si go? Jesi li to jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio da jedeš!” 12Tada čovjek odvrati: „Žena koju si postavio do mene dade mi ploda sa stabla pa sam jeo!” 13Tad Gospod Bog reče ženi: „Zašto si to uradila?” Žena odgovori: „Zmija me zavela i ja sam jela!” 14Tada Gospod Bog reče zmiji:
„Pošto si to učinila,
bit ćeš prokleta više no
sva stoka i životinje polja!
Na stomaku ćeš puzati
i prašinu jesti čitavog života.
15I neprijateljstvo ću posijati
između tebe i žene,
tvoga sjemena
i sjemena njenoga!
On će ti glavu razdrobiti
a ti ćeš ujedati za petu!”
16A ženi reče:
„Muke trudnoće tvoje
groznima ću učiniti;
u mukama ćeš djecu rađati.
Žudnja će te mužu tjerati
a on će vladati nad tobom!”
17A čovjeku On reče:
„Zato što si se pokorio glasu žene svoje
i jeo sa stabla,
iako sam ti naredio:
‘Ne smiješ jesti sa njega!’
Neka je prokleta zemlja zbog tebe!
Mučno ćeš se hraniti od nje život cijeli.
18Trnje i korov će ti rađati
a ti ćeš jesti bilje polja.
19U znoju lica svoga hljeb svoj ćeš jesti,
dok se opet ne vratiš prahu zemaljskom,
jer iz njega si uzet,
jer prah si i prahu ćeš se vratiti.”
20I čovjek svojoj ženi dade ime Eva; zato što je ona majka svih živih.
21I Gospod Bog načini Adamu i njegovoj ženi odjeću od koža i obuče ih.
22I Gospod Bog reče: „Evo, čovjek je postao poput nas jer je spoznao zlo i dobro; ali bi on sada mogao ruku ispružiti i jesti sa stabla života i vječno živjeti!” 23Zato ga Gospod Bog istjera iz vrta Eden, i posla da obrađuje zemlju iz koje je uzet. 24I On protjera čovjeka i pusti da istočno od vrta Eden logoruju kerubini i plameni mač koji se okretao k svakoj strani, kako bi čuvali put k stablu života.
Krstjanska zajednica u Bosni i Hercegovini