Pesma nad pesmama 2:4-12

Uvede me u kuæu gdje je gozba a zastava mu je ljubav k meni. Potkrijepite me žbanovima, pridržite me jabukama, jer sam bolna od ljubavi. Lijeva je ruka njegova meni pod glavom, a desnom me grli. Zaklinjem vas, kæeri Jerusalimske, srnama i košutama poljskim, ne budite ljubavi moje, ne budite je, dok joj ne bude volja. Glas dragoga mojega; evo ga, ide skaèuæi preko gora, poskakujuæi preko humova. Dragi je moj kao srna ili kao jelenèe; evo ga, stoji iza našega zida, gleda kroz prozor, viri kroz rešetku. Progovori dragi moj i reèe mi: ustani, draga moja, ljepotice moja, i hodi. Jer gle, zima proðe, minuše daždi, otidoše. Cvijeæe se vidi po zemlji, doðe vrijeme pjevanju, i glas grlièin èuje se u našoj zemlji.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Pesma nad pesmama 2:4-12