Rimljanima 15:1-16

Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugaðati. I svaki od vas da ugaða bližnjemu na dobro za dobar ugled. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me. Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo. A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite meðu sobom po Hristu Isusu, Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista. Zato primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju. Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obeæanje ocevima, A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: zato æu te hvaliti meðu neznabošcima, Gospode, i pjevaæu ime tvoje. I opet govori: veselite se neznabošci s narodom njegovijem. I opet: hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi. I opet Isaija govori: biæe korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga æe se uzdati neznabošci. A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga. A ja sam i sam uvjeren za vas, braæo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete druge nauèiti. Ali vam opet, braæo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga, Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanðelju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osveæen Duhom svetijem.