Poslovice 25:13-28

Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima. Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda. Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti. Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga. Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te. Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela. Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta. Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru. Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode. Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti. Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito. Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj. Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši. Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren. Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno. Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.