Poslovice 22:1-16

Bolje je ime nego veliko bogatstvo, i milost je bolja nego srebro i zlato. Bogat i siromah sretaju se; obojicu je Gospod stvorio. Pametan èovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i plaæaju. Smjernosti i strahu Gospodnjemu plata je bogatstvo i slava i život. Trnje i zamke su na putu opakoga; ko èuva dušu svoju, biæe daleko od toga. Uèi dijete prema putu kojim æe iæi, pa neæe otstupiti od njega ni kad ostari. Bogat gospodari nad siromasima, i ko uzima u zajam biva sluga onomu koji daje. Ko sije bezakonje žeæe muku, i pruta gnjeva njegova nestaæe. Blago oko biæe blagosloveno, jer daje hljeba svojega ubogomu. Otjeraj potsmjevaèa, i otiæi æe raspra i prestaæe svaða i sramota. Ko ljubi èisto srce, i èije su usne ljubazne, njemu je car prijatelj. Oèi Gospodnje èuvaju znanje, a poslove bezakonikove obara. Ljenivac govori: lav je napolju; nasred ulice poginuo bih. Usta su tuðih žena jama duboka; na koga se gnjevi Gospod, onamo æe pasti. Bezumlje je privezano djetetu na srce; prut kojim se kara ukloniæe ga od njega. Ko èini krivo siromahu da umnoži svoje, i ko daje bogatome, zacijelo æe osiromašiti.