Poslovice 14:1-24

Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.