Poslovice 13:1-12

Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora. Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje. Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada. Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se. Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti. Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika. Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago. Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje. Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se. Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost. Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava. Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.