I dozvavši sav narod reèe im: poslušajte mene svi, i razumijte. Ništa nema što bi èovjeka moglo opoganiti da uðe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani èovjeka. Ako ko ima uši da èuje neka èuje. I kad doðe od naroda u kuæu pitahu ga uèenici njegovi za prièu. I reèe im: zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da što god u èovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti? Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi napolje èisteæi sva jela. Još reèe: što izlazi iz èovjeka ono pogani èovjeka; Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva, Kraðe, lakomstva, pakosti, zloæe, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane èovjeka. I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuæu šæadijaše da niko ne èuje za nj; i ne može se sakriti. Jer èuvši za nj žena što u njezinoj kæeri bijaše duh neèisti, doðe i pade k nogama njegovima. A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofinièanka, i moljaše ga da istjera ðavola iz kæeri njezine. A Isus reèe joj: stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima. A ona odgovarajuæi reèe mu: da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh. I reèe joj: za tu rijeè idi; iziðe ðavo iz kæeri tvoje. I došavši kuæi naðe da je ðavo izišao, i kæi ležaše na odru. I opet iziðe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i doðe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne na nj ruku. I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova; I pogledavši na nebo uzdahnu, i reèe mu: Efata, to jest: otvori se. I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo. I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još veæma razglašivahu. I vrlo se divljahu govoreæi: sve dobro èini; i gluhe èini da èuju i nijeme da govore.