Marku 6:1-32

I iziðe odande, i doðe na svoju postojbinu; i za njim idoše uèenici njegovi. I kad doðe subota, poèe uèiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreæi: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I èudesa takova rukama njegovijem èine se? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje meðu nama? I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nigdje nije prorok bez èasti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. I ne mogaše ondje nijednoga èuda da uèini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iðaše po okolnijem selima i uèaše. I dozva dvanaestoricu, i poèe ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima neèistijem. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; Nego obuveni u opanke, i ne oblaèiti dviju haljina. I reèe im: gdje uðete u dom ondje ostanite dok ne iziðete odande. I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeæi odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedoèanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše æe biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome. I otišavši propovijedahu da se treba kajati; I ðavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu. I zaèu car Irod za Isusa jer njegovo ime bijaše se razglasilo i reèe: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato èini èudesa. Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka. A kad èu Irod, reèe: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom. Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. A Irodijada rasrdi se na njega, i šæaše da ga ubije, ali ne mogaše. Jer se Irod bojaše Jovana znajuæi ga da je èovjek pravedan i svet, i èuvaše ga, i mnogo koješta èinjaše kako mu on reèe, i rado ga slušaše. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga roðenja davaše veèeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. I ušavši kæi Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reèe car djevojci: išti u mene šta god hoæeš, i daæu ti. I zakle joj se: što god zaišteš u mene daæu ti, da bi bilo i do po carstva moga. A ona izišavši reèe materi svojoj: šta æu iskati? A ona reèe: glavu Jovana krstitelja. I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreæi: hoæu da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreæi. I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. A on otišavši posijeèe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. I èuvši uèenici njegovi doðoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob. I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. I otidoše na laði u pusto mjesto sami.