Marku 14:22-42

I kad jeðahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze èašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi. I reèe im: ovo je krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge. Zaista vam kažem: više neæu piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad æu ga piti novoga u carstvu Božijemu. I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. I reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer je pisano: udariæu pastira i ovce æe se razbjeæi. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. A Petar mu reèe: ako se i svi sablazne, ali ja neæu. I reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. A on još veæma govoraše: da bih znao s tobom i umrijeti neæu te se odreæi. Tako i svi govorahu. I doðoše u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima svojijem: sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poèe tužiti. I reèe im: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao èas ako je moguæe. I govoraše: Ava oèe! sve je moguæe tebi; pronesi èašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. I doðe i naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga èasa postražiti? Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan ali je tijelo slabo. I opet otišavši pomoli se Bogu one iste rijeèi govoreæi. I vrativši se naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili. I doðe treæi put, i reèe im: jednako spavate i poèivate; dosta je; doðe èas; evo se predaje sin èovjeèij u ruke grješnicima. Ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.