Marku 14:1-11

Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili. Ali govorahu: ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. I kad bijaše on u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga i sjeðaše za trpezom, doðe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira èistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu. A neki se srðahu govoreæi: zašto se to miro prosipa tako? Jer se mogaše za nj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju. A Isus reèe: ostavite je; šta joj smetate? ona uèini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kad god hoæete možete im dobro èiniti; a mene nemate svagda. Ona što može, uèini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanðelje ovo po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima sveštenièkijem da im ga izda. A oni èuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.