Marku 12:1-31

I poèe im govoriti u prièama: posadi èovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide. I kad doðe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga. A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna. I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna. I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše. Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreæi: postidjeæe se sina mojega. A vinogradari rekoše u sebi: ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama æe ostati oèevina njegova. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga napolje iz vinograda. Šta æe dakle uèiniti gospodar od vinograda? Doæi æe i pogubiæe vinogradare, i daæe vinograd drugima. Zar nijeste èitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; To bi od Gospoda i divno je u našijem oèima? I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori prièu; i ostavivši ga otidoše. I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u rijeèi. A oni došavši rekoše mu: uèitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu uèiš; treba li æesaru davati haraè ili ne? Hoæemo li dati ili da ne damo? A on znajuæi njihovo licemjerje reèe im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim. A oni donesoše. I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: æesarev. I odgovarajuæi Isus reèe im: podajte æesarevo æesaru, i Božije Bogu. I èudiše mu se. I doðoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreæi: Uèitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu. Sedam braæe bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda. I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treæi. I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena. O vaskrseniju dakle kad ustanu koga æe od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila. I odgovarajuæi Isus reèe im: zato li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije? Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti æe se ženiti ni udavati, nego su kao anðeli na nebesima. A za mrtve da ustaju nijeste li èitali u knjigama Mojsijevijem kako mu reèe Bog kod kupine govoreæi: ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: koja je prva zapovijest od sviju? A Isus odgovori mu: prva je zapovijest od sviju: èuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini; I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest. I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veæe od ovijeh nema.