Marku 11:1-19

I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od uèenika svojijeh I reèe im: idite u selo što je prema vama, i odmah kako uðete u njega naæi æete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite. I ako vam ko reèe: šta to èinite? kažite: treba Gospodu; i odmah æe ga poslati amo. A oni otidoše, i naðoše magare privezano kod vrata napolju na raskršæu, i odriješiše ga. I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: zašto driješite magare? A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih. I dovedoše magare k Isusu, i metnuše na nj haljine svoje; i usjede na nj. A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu. A koji iðahu pred njim i za njim, vikahu govoreæi: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini! I uðe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi uveèe, iziðe u Vitaniju s dvanaestoricom. I sjutradan kad iziðoše iz Vitanije, ogladnje. I vidjevši izdaleka smokvu s lišæem doðe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne naðe osim lišæa; jer još ne bješe vrijeme smokvama. I odgovarajuæi Isus reèe joj: da otsad od tebe niko ne jede roda dovijeka. I slušahu uèenici njegovi. I doðoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove. I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu. I uèaše govoreæi im: nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi naèiniste od njega hajduèku peæinu. I èuše književnici i glavari sveštenièki, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod èuðaše nauci njegovoj. I kad bi uveèe iziðe napolje iz grada.