Marku 10:1-34

I ustavši odande doðe u okoline Judejske preko Jordana, i steèe se opet narod k njemu; i kao što obièaj imaše, opet ih uèaše. I pristupivši fariseji upitaše ga kušajuæi: može li èovjek pustiti ženu? A on odgovarajuæi reèe im: šta vam zapovijeda Mojsije? A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti. I odgovarajuæi Isus reèe im: po tvrði vašega srca napisa vam on zapovijest ovu. A u poèetku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog. Zato ostavi èovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj, I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo. A što je Bog sastavio èovjek da ne rastavlja. I u kuæi opet zapitaše ga za to uèenici njegovi. I reèe im: koji pusti ženu i oženi se drugom, èini preljubu na njoj. I ako žena ostavi muža svojega i poðe za drugoga, èini preljubu. I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a uèenici branjahu onima što ih donošahu. A Isus vidjevši rasrdi se i reèe im: pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije. Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, neæe uæi u njega. I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi. I kad iziðe na put, pritrèa neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: uèitelju blagi! šta mi treba èiniti da dobijem život vjeèni? A Isus reèe mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. Zapovijesti znaš: ne èini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoèi lažno; ne èini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater. A on odgovarajuæi reèe mu: uèitelju! sve sam ovo saèuvao od mladosti svoje. A Isus pogledavši na nj, omilje mu, i reèe mu: još ti jedno nedostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaæeš blago na nebu; i doði te hajde za mnom uzevši krst. A on posta zlovoljan od ove rijeèi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. I pogledavši Isus reèe uèenicima svojima: kako je teško bogatima uæi u carstvo nebesko! A uèenici se uplašiše od rijeèi njegovijeh. A Isus opet odgovarajuæi reèe im: djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogatstvo uæi u carstvo Božije! Lakše je kamili proæi kroz iglene uši negoli bogatome uæi u carstvo Božije. A oni se vrlo divljahu govoreæi u sebi: ko se dakle može spasti? A Isus pogledavši na njih reèe: ljudima je nemoguæe, ali nije Bogu: jer je sve moguæe Bogu. A Petar mu poèe govoriti: eto mi smo ostavili sve, i za tobom idemo. A Isus odgovarajuæi reèe: zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuæu, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanðelja radi, A da neæe primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuæa, i braæe, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vjeèni. Ali æe mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi. A kad iðahu putem u Jerusalim, Isus iðaše pred njima, a oni se èuðahu, i za njim iðahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poèe im kazivati šta æe biti od njega: Evo idemo u Jerusalim, i sin èovjeèij predaæe se glavarima sveštenièkijem i književnicima i osudiæe ga na smrt, i predaæe ga neznabošcima; I narugaæe mu se, i biæe ga, i popljuvaæe ga, i ubiæe ga, i treæi dan ustaæe.