Mateju 9:18-34

Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe. I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove. Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu. A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se. A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj. A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov! A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode. Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude. I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj. Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna. I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju. A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.