Mateju 8:14-34

I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu. A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli: Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese. A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu. I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš. Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti. A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega. A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi. I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše. I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo. I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika. A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more? A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem. I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas? A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja. I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja. I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne. I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.