Mateju 27:27-55

Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; I sjeðahu ondje te ga èuvahu. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se. A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga. A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio? A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju. I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše. A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože. A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu. I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade; I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli; I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima. A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij. I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.