Mateju 27:1-44

A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji. Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti. I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi. A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima. Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas. Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi; I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod. A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš. I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori. Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe? I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo. A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe. A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu. I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista? Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali. A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi. A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube. A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu. Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne. Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti. I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne. Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika. I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu. I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski! I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi. I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu. I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica, Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke; I sjeðahu ondje te ga èuvahu. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski. Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane. A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima, I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta. A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu: Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati. On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij. Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.