Mateju 14:18-36

A on reèe: donesite mi ih ovamo. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteèe dvanaest kotarica punijeh. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece. I odmah natjera Isus uèenike svoje da uðu u laðu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveèe bijaše ondje sam. A laða bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar. A u èetvrtu stražu noæi otide k njima Isus iduæi po moru. I vidjevši ga uèenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreæi: to je utvara; i od straha povikaše. A Isus odmah reèe im govoreæi: ne bojte se; ja sam, ne plašite se. A Petar odgovarajuæi reèe: Gospode! ako si ti, reci mi da doðem k tebi po vodi. A on reèe: hodi. I izišavši iz laðe Petar iðaše po vodi da doðe k Isusu. No videæi vjetar veliki uplaši se, i poèevši se topiti, povika govoreæi: Gospode, pomagaj! I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reèe mu: malovjerni! zašto se posumnja? I kad uðoše u laðu, presta vjetar. A koji bijahu u laði pristupiše i pokloniše mu se govoreæi: vaistinu ti si sin Božij. I prešavši doðoše u zemlju Genisaretsku. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.