Mateju 13:46-58

Pa kad naðe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga. Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe; Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše napolje. Tako æe biti na pošljetku vijeka: iziæi æe anðeli i odluèiæe zle od pravednijeh. I baciæe ih u peæ ognjenu: ondje æe biti plaè i škrgut zuba. Reèe im Isus: razumjeste li ovo? Rekoše mu: da, Gospode. A on im reèe: zato je svaki književnik koji se nauèio carstvu nebeskome kao domaæin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro. I kad svrši Isus prièe ove, otide odande. I došavši na postojbinu svoju, uèaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: otkud ovome premudrost ova i moæi? Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braæa njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda? I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve? I sablažnjavahu se o njega. A Isus reèe im: nema proroka bez èasti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu. I ne stvori ondje èudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.