YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Mateju 12:1-28

Mateju 12:1-28 SRP1865

U to vrijeme iðaše Isus u subotu kroz usjeve: a uèenici njegovi ogladnješe, i poèeše trgati klasje, i jesti. A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, uèenici tvoji èine što ne valja èiniti u subotu. A on reèe im: nijeste li èitali što uèini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? Kako uðe u kuæu Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima. Ili nijeste èitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veæi od crkve. Kad biste pak znali šta je to: milosti hoæu a ne priloga, nikad ne biste osuðivali pravijeh; Jer je gospodar i od subote sin èovjeèij. I otišavši odande doðe u zbornicu njihovu. I gle, èovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreæi: valja li u subotu lijeèiti? da bi ga okrivili. A on reèe im: koji je meðu vama èovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neæe je uzeti i izvaditi? A koliko li je èovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro èiniti. Tada reèe èovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga. A fariseji izišavši naèiniše vijeæu o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande. I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. I zaprijeti im da ga ne razglašuju: Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuæu duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiæe. Neæe se svaðati ni vikati, niti æe èuti ko po rasputicama glasa njegova. Trske stuèene neæe prelomiti i svještila zapaljena neæe ugasiti dok pravda ne održi pobjede. I u ime njegovo uzdaæe se narodi. Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati. I divljahu se svi ljudi govoreæi: nije li ovo Hristos, sin Davidov? A fariseji èuvši to rekoše: ovaj drukèije ne izgoni ðavola do pomoæu Veelzevula kneza ðavolskoga. A Isus znajuæi misli njihove reèe im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeæe; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašæe. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako æe dakle ostati carstvo njegovo? I ako ja pomoæu Veelzevula izgonim ðavole, sinovi vaši èijom pomoæu izgone? Zato æe vam oni biti sudije. A ako li ja Duhom Božijim izgonim ðavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.