Luki 22:28-59

A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima. I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio: Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. Reèe pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas èinio kao pšenicu. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braæu svoju. A on mu reèe: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt iæi. A on reèe: kažem ti, Petre! danas neæe zapjevati pijetao dok se triput ne odreèeš da me poznaješ. I reèe im: kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuæe, eda vam što nedostade? A oni rekoše: ništa. A on im reèe: ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož. Jer vam kažem da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i meðu zloèince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se. A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reèe: dosta je. I izišavši otide po obièaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše uèenici njegovi. A kad doðe na mjesto reèe im: molite se Bogu da ne padnete u napast. I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu Govoreæi: oèe! kad bi htio da proneseš ovu èašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude. A anðeo mu se javi s neba, i krijepi ga. I buduæi u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju. I ustavši od molitve doðe k uèenicima svojijem, i naðe ih a oni spavaju od žalosti, I reèe im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast. Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iðaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: koga cjelivam onaj je. A Isus mu reèe: Juda! zar cjelivom izdaješ sina èovjeèijega? A kad oni što bijahu s njim vidješe šta æe biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem? I udari jedan od njih slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu desno uho. A Isus odgovarajuæi reèe: ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga. A glavarima sveštenièkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli na nj reèe Isus: zar kao na hajduka iziðoste s noževima i koljem da me uhvatite? Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš èas i oblast tame. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara sveštenièkoga. A Petar iðaše za njim izdaleka. A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeðahu zajedno, i Petar sjeðaše meðu njima. Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši na nj reèe: i ovaj bješe s njim. A on ga se odreèe govoreæi: ženo! ne poznajem ga. I malo zatijem vidje ga drugi i reèe: i ti si od njih. A Petar reèe: èovjeèe! nijesam. I pošto proðe oko jednoga sahata drugi neko potvrðivaše govoreæi: zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Luki 22:28-59