Luki 22:1-20

Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha. I gledahu glavari sveštenièki i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda. A sotona uðe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice. I otišavši govori s glavarima sveštenièkijem i sa starješinama kako æe im ga izdati. I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce. I on se obreèe, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda. A doðe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu; I posla Petra i Jovana rekavši: idite ugotovite nam pashu da jedemo. A oni mu rekoše: gdje hoæeš da ugotovimo? A on im reèe: eto kad uðete u grad, srešæe vas èovjek koji nosi vodu u krèagu; idite za njim u kuæu u koju on uðe, I kažite domaæinu: uèitelj veli: gdje je gostionica gdje æu jesti pashu s uèenicima svojijem? I on æe vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite. A oni otidoše i naðoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu. I kad doðe èas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim. I reèe im: vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam; Jer vam kažem da je otsele neæu jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu. I uzevši èašu dade hvalu, i reèe: uzmite je i razdijelite meðu sobom; Jer vam kažem da neæu piti od roda vinogradskoga dok ne doðe carstvo Božije. I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreæi: ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo èinite za moj spomen. A tako i èašu po veèeri, govoreæi: ova je èaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.