Jovanu 6:25-71

I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo? Isus im odgovori i reèe: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što èudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se. Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vjeèni život, koje æe vam dati sin èovjeèij, jer ovoga potvrdi otac Bog. A oni mu rekoše: šta æemo èiniti da radimo djela Božija? Odgovori Isus i reèe im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla. A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti? Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu. Tada im reèe Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba; Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu. Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb. A Isus im reèe: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neæe ogladnjeti, i koji mene vjeruje neæe nikad ožednjeti. Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete. Sve što meni daje otac k meni æe doæi; i koji dolazi k meni neæu ga istjerati napolje. Jer siðoh s neba ne da èinim volju svoju, nego volju oca koji me posla. A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan. A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vjeèni; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. Tada vikahu Jevreji na njega što reèe: ja sam hljeb koji siðe s neba. I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siðoh s neba? Onda Isus odgovori i reèe im: ne vièite meðu sobom. Niko ne može doæi k meni ako ga ne dovuèe otac koji me posla; i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan. U prorocima stoji napisano: i biæe svi nauèeni od Boga. Svaki koji èuje od oca i nauèi, doæi æe k meni. Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca. Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vjeèni. Ja sam hljeb života. Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre. Ja sam hljeb živi koji siðe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeæe vavijek; i hljeb koji æu ja dati tijelo je moje, koje æu dati za život svijeta. A Jevreji se prepirahu meðu sobom govoreæi: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo? A Isus im reèe: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina èovjeèijega i ne pijete krvi njegove, neæete imati života u sebi. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vjeèni, i ja æu ga vaskrsnuti u pošljednji dan: Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piæe. Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu. Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on æe življeti mene radi. Ovo je hljeb koji siðe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeæe vavijek. Ovo reèe u zbornici kad uèaše u Kapernaumu. Tada mnogi od uèenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati? A Isus znajuæi u sebi da uèenici njegovi vièu na to, reèe im: zar vas ovo sablažnjava? A kad vidite sina èovjeèijega da odlazi gore gdje je prije bio? Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Rijeèi koje vam ja rekoh duh su i život su. Ali imaju neki meðu vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od poèetka koji su što ne vjeruju, i ko æe ga izdati. I reèe: zato vam rekoh da niko ne može doæi k meni ako mu ne bude dano od oca mojega. Od tada mnogi od uèenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iðahu s njim. A Isus reèe dvanaestorici: da neæete i vi otiæi? Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome æemo iæi? Ti imaš rijeèi vjeènoga života. I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga. Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas ðavo? A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šæaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.