Jovanu 19:13-42

Pilat dakle èuvši ovu rijeè izvede Isusa napolje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Jevrejski Gavata. A bješe petak uoèi pashe oko šestoga sahata; i Pilat reèe Jevrejima: evo car vaš. A oni vikahu: uzmi, uzmi, raspni ga. Pilat im reèe: zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenièki: mi nemamo cara osim æesara. Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše. I noseæi krst svoj iziðe na mjesto koje se zove košturnica a Jevrejski Golgota. Ondje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi. Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; i bješe napisano: Isus Nazareæanin car Judejski. I onaj natpis èitaše mnogi od Jevreja; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Jevrejski, Grèki, Latinski. A Jevrejski glavari sveštenièki govorahu Pilatu: ne piši: car Judejski, nego da sam reèe: ja sam car Judejski. Pilat odgovori: što pisah pisah. A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i naèiniše èetiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu; a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna. Onda rekoše meðu sobom: da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome æe dopasti. Da se zbude pismo koje govori: razdijeliše haljine moje meðu sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako uèiniše. A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina. A Isus vidjevši mater i uèenika koga ljubljaše gdje stoji reèe materi svojoj: ženo! eto ti sina! Potom reèe uèeniku: eto ti matere! I od onoga èasa uze je uèenik k sebi. Potom znajuæi Isus da se veæ sve svrši, da se zbude pismo reèe: žedan sam. Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunðer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem. A kad primi Isus ocat reèe: svrši se. I preklonivši glavu predade duh. A buduæi da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu jer bijaše veliki dan ona subota Jevreji moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu. Onda doðoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim. A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je veæ umro, ne prebiše mu golijeni; Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziðe krv i voda. I onaj što vidje posvjedoèi, i svjedoèanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: kost njegova da se ne prelomi. I opet drugo pismo govori: pogledaæe onoga koga probodoše. A potom Josif iz Arimateje, koji bješe uèenik Isusov ali kradom od straha Jevrejskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda doðe i uze tijelo Isusovo. A doðe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noæu, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara. I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je obièaj u Jevreja da ukopavaju. A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut. Ondje dakle petka radi Jevrejskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.