Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine. A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.) Onda poslaše sestre k njemu govoreæi: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je. A kad èu Isus, reèe: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara. A kad èu da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe. A potom reèe uèenicima: hajdemo opet u Judeju. Uèenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šæadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoæeš da ideš onamo? Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotièe se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta; A ko ide noæu spotièe se, jer nema vidjela u njemu. Ovo kaza, i potom reèe im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim. Onda mu rekoše uèenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaæe. A Isus im reèe za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije. I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu. Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reèe uèenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim. A kad doðe Isus, naðe ga a on veæ èetiri dana u grobu. A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.) I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem. Kad Marta dakle èu da Isus ide, iziðe preda nj, a Marija sjeðaše doma. Onda reèe Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro. A i sad znam da što zaišteš u Boga daæe ti Bog. Isus joj reèe: brat æe tvoj ustati. Marta mu reèe: znam da æe ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan. A Isus joj reèe: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeæe. I nijedan koji živi i vjeruje mene neæe umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo? Reèe mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da doðe na svijet. I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreæi: uèitelj je došao, i zove te. A ona kako èu, usta brzo i otide k njemu. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta. A Judejci onda koji bijahu s njom u kuæi i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziðe, poðoše za njom govoreæi da ide na grob da plaèe onamo. A Marija kako doðe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreæi mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. Onda Isus kad je vidje gdje plaèe, i gdje plaèu Judejci koji doðoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan. I reèe: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš. Udariše suze Isusu. Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše. A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oèi slijepcu uèiniti da i ovaj ne umre? A Isus opet se zgrozi u sebi, i doðe na grob; a bijaše peæina, i kamen ležaše na njoj. Isus reèe: uzmite kamen. Reèe mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! veæ smrdi; jer su èetiri dana kako je umro. Isus joj reèe: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjeæeš slavu Božiju? Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oèi gore, i reèe: oèe! hvala ti što si me uslišio. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao. I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziði napolje. I iziðe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reèe: razdriješite ga i pustite nek ide. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta uèini Isus, vjerovaše ga. A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta uèini Isus. Onda glavari sveštenièki i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta æemo èiniti? Èovjek ovaj èini mnoga èudesa. Ako ga ostavimo tako, svi æe ga vjerovati; pa æe doæi Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za decu
