Jakovljeva 3:5-16

A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže. I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi meðu našijem udima, poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijeme života našega, i zapaljujuæi se od pakla. Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu èovjeèijemu; A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga. Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po oblièju Božijemu. Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovo tako biva. Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko? Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode. Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti. Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu. Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska. Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Jakovljeva 3:5-16