Postanak 29:1-26

Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istoènu. I obziruæi se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen bijaše studencu na vratima. Ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i poslije opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mjesto. I Jakov im reèe: braæo, odakle ste? Rekoše: iz Harana smo. A on im reèe: poznajete li Lavana sina Nahorova? Oni rekoše: poznajemo. On im reèe: je li zdrav? Rekoše: jest, i evo Rahilje kæeri njegove, gdje ide sa stadom. I on reèe: eto još je rano, niti je vrijeme vraæati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je. A oni rekoše: ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda æemo napojiti stoku. Dok on još govoraše s njima, doðe Rahilja sa stadom oca svojega, jer ona pasijaše ovce. A kad Jakov vidje Rahilju kæer Lavana ujaka svojega, i stado Lavana ujaka svojega, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svojega. I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se. I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njezinu i da je sin Reveèin; a ona otrèa te javi ocu svojemu. A kad Lavan èu za Jakova sina sestre svoje, istrèa mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuæu. I on pripovjedi Lavanu sve ovo. A Lavan mu reèe: ta ti si kost moja i tijelo moje. I osta kod njega cio mjesec dana. Tada reèe Lavan Jakovu: zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta æe ti biti plata? A Lavan imaše dvije kæeri: starijoj bješe ime Lija, a mlaðoj Rahilja. I u Lije bjehu kvarne oèi, a Rahilja bješe lijepa stasa i lijepa lica. I Jakovu omilje Rahilja, te reèe: služiæu ti sedam godina za Rahilju, mlaðu kæer tvoju. A Lavan mu reèe: bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene. I otsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i uèiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše. I reèe Jakov Lavanu: daj mi ženu, jer mi se navrši vrijeme, da legnem s njom. I sazva Lavan sve ljude iz onoga mjesta i uèini gozbu. A uveèe uze Liju kæer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom. I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kæeri svojoj da joj bude robinja. A kad bi ujutru, gle, ono bješe Lija; te reèe Jakov Lavanu: šta si mi to uèinio? ne služim li za Rahilju kod tebe? zašto si me prevario? A Lavan mu reèe: ne biva u našem mjestu da se uda mlaða prije starije.