Propovednik 1:5-15

Sunce izlazi i zalazi, i opet hiti na mjesto svoje odakle izlazi. Vjetar ide na jug i obræe se na sjever: ide jednako obræuæi se, i u obrtanju svom vraæa se. Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da opet teku. Sve je muèno, da èovjek ne može iskazati; oko se ne može nagledati, niti se uho može naslušati. Što je bilo to æe biti, što se èinilo to æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li što za što bi ko rekao: vidi, to je novo? Veæ je bilo za vijekova koji su bili prije nas. Ne pominje se što je prije bilo; ni ono što æe poslije biti neæe se pominjati u onijeh koji æe poslije nastati. Ja propovjednik bijah car nad Izrailjem u Jerusalimu; I upravih srce svoje da tražim i razberem mudrošæu sve što biva pod nebom; taj muèni posao dade Bog sinovima ljudskim da se muèe oko njega. Vidjeh sve što biva pod suncem, i gle, sve je taština i muka duhu. Što je krivo ne može se ispraviti, i nedostaci ne mogu se izbrojiti.

Besplatni planovi za čitanje i pobožosti koje se odnose na Propovednik 1:5-15