Dela apostolska 6:3-15

Naðite dakle, braæo, meðu sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje æemo postaviti nad ovijem poslom. A mi æemo u molitvi i u službi rijeèi ostati. I ova rijeè bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, èovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije. Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih. I rijeè Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj uèenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri. A Stefan pun vjere i sile èinjaše znake i èudesa velika meðu ljudima. Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liveræanska i Kirinaèka i Aleksandrijnaèka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom. I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše. Tada podgovoriše ljude te kazaše: èusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga. I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor. I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: ovaj èovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon. Jer ga èusmo gdje govori: ovaj Isus Nazareæanin razvaliæe ovo mjesto, i izmijeniæe obièaje koje nam ostavi Mojsije. I pogledavši na nj svi koji sjeðahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anðela.