Dela apostolska 4:7-31

I metnuvši ih na srijedu pitahu: kakom silom ili u èije ime uèiniste vi ovo? Tada Petar napunivši se Duha svetoga reèe im: knezovi narodni i starješine Izrailjeve! Ako nas danas pitate za dobro djelo koje uèinismo bolesnu èovjeku te on ozdravi: Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazareæanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija; Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti. A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajuæi da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom. A videæi iscijeljenoga èovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reæi. Onda im zapovjediše da iziðu napolje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga Govoreæi: šta æete èiniti ovijem ljudima? Jer veliki znak što uèiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreæi; Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome. I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uèe u ime Isusovo. Petar i Jovan odgovarajuæi rekoše im: sudite je li pravo pred Bogom da vas veæma slušamo negoli Boga? Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo. A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih muèili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo. Jer onome èovjeku bješe više od èetrdeset godina na kom se dogodi ovo èudo zdravlja. A kad ih otpustiše, doðoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenièki i starješine. A oni kad èuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima; Koji ustima Davida sluge svojega reèe: zašto se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne rijeèi? Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše ujedno na Gospoda i na Hrista njegova. Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem, Da uèine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude. I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom rijeè tvoju; I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i èudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa. I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu rijeè Božiju sa slobodom.