Dela apostolska 27:9-20

A pošto proðe mnogo vremena, i veæ plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post veæ bješe prošao, svjetovaše Pavle Govoreæi im: ljudi! vidim da æe plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i laðe nego i duša našijeh. Ali kapetan posluša veæma kormanoša i gospodara od laðe negoli Pavlove rijeèi. A ne buduæi pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doæi do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita. Ali ne zadugo potom dunu nasuprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon. A kad se laða ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas. A kad proðosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati èamac, Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za laðu; a bojeæi se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo. A kad nam veoma dosaðivaše bura sjutradan izbacivahu tovare. I u treæi dan svojima rukama izbacismo alat laðarski. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da æemo se izbaviti.