Dela apostolska 16:28-40

A Pavle povika zdravo govoreæi: ne èini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje. A on zaiskavši svijeæu uletje i drkæuæi pripade k Pavlu i Sili; I izvedavši ih napolje reèe: gospodo! šta mi treba èiniti da se spasem? A oni rekoše: vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašæeš se ti i sav dom tvoj. I kazaše mu rijeè Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu. I uze ih u onaj sahat noæi i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah. I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga. A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreæi: pustite ova dva èovjeka. A tamnièar kaza rijeèi ove Pavlu: poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziðite i idite s mirom. A Pavle reèe njima: izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoæe tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka doðu i izvedu nas. A panduri kazaše vojvodama ove rijeèi; i uplašiše se kad èuše da su Rimljani; I došavši umoliše ih, i izvedoše moleæi da iziðu iz grada. A kad iziðoše iz tamnice, doðoše k Lidiji, i vidjevši braæu utješiše ih, i otidoše.